Prikaz

35
~etvrtak, 23. august/kolovoz 2012. godine
Prikaz
rila neobi~no {irok krug izuzetno
zagrijanih interesenata u Americi, najbogatijoj i najrazvijenijoj
zemlji dana{njeg svijeta. U susretu sa "Nijemim prolje}em", mo}na javnost SAD-a okrenu}e se
alarmantnim pojavama u ~ovjekovoj i `ivotnoj sredini. Svjetska javnost, a zatim i politika,
spremno }e slijediti.
Apeli Rachel Carson ozna~avaju po~etak senzacionalnog historijskog zaokreta: dolazi do naglog povla~enja dotad dominantne nebrige za efekte antropogenih djelatnosti u prirodi. "Pitanja
sredine su lansirana na ~elo liste
ljudskih briga", kako to konstatuje deset godina kasnije svjetska
Pagva{ka (Pugwash) konferencija o nauci i politici. Pagva{, pokret
nau~nika i intelektualaca protiv
atomskog rata, stavlja na svoj
dnevni red internacionalne aspekte problema ~ovjekove okolice.
Taj primjer slijede mnoge druge
me|unarodne agencije, organizacije, pokreti i inicijative. I kao
svojevrsni vrhunac kontinuiranog bu|enja ekolo{ke svijesti,
svega desetak godina nakon izlaska knjige Rachel Carson, juna
1972. odr`ava se historijska stokholmska "Konferencija Ujedinjenih nacija o ~ovjekovom okoli{u". Tematika za{tite i lije~enja
~ovjekove `ivotne sredine definitivno i trajno izlazi na dnevne
redove svjetske javnosti i
me|unarodne politike.
PLJUSAK HEMIKALIJA
Okoli{ savremenih `ivih
bi}a zapljuskuje mno`ina
razli~itih hemikalija koje
se {iroko primjenjuju u
razne prakti~ne svrhe.
Naro~ito je poja~ana
upotreba hemikalija u
poljoprivredi, me|u njima
istaknuto mjesto
zauzimaju pesticidi sredstva za kontrolu
poljoprivrednih {teto~ina
Za{to su upravo Rachel Carson i "Nijemo prolje}e", a ne
neki drugi pisac i neka druga
knjiga, uspjeli tako sna`no zatalasati ameri~ko (a isti talas se
ubrzo pro{irio i na ~itavo svjetsko) javno mnijenje?
- Prvi razlog je {to sve vrijeme
od bombardovanja Hiro{ime,
daleko ispred svih drugih ljudskih briga, stoji stalna prijetnja
nuklearne katastrofe. Ameri~ki
nuklearni nau~nici su predstavljali budu}nost u vidu simboli~nog ~asovnika, ~ije kazaljke
stoje na nekoliko minuta od pono}i, od ~asa kad }e svijet samog
sebe uni{titi. [ezdesetih godina
po~inju iskrsavati simptomi izvjesne racionalizacije u odnosima dr`ava koje raspola`u atomskim oru`jem, pa je oja~ala nada da supersile ne}e pribjega-
vati nuklearnom nasilju u ra{~i{}avanju svojih ra~una, budu}i
svjesne besmislenosti jednog
takvog koraka, ma ko ga preduzeo. Svijet je 1962. bio: podoban
da po~ne temeljitije razmi{ljati
i o drugim krupnim, veoma aktuelnim prijetnjama, a ne samo
o atomskoj bombi.
Knji`evni dar Rachel
Carson
S druge strane, nesvakida{nji
literarni talenat Rachel Carson i
njeno izvanredno poznavanje klju~nih dostignu}a savremene nauke,
komplementirali su tako blistavo
u "Nijemom prolje}u", da cijela
knjiga odi{e bespogovornom ubjedljivo{}u, ~ak i na mjestima gdje
tekst nema apsolutno pouzdanu
nau~nu eksplikaciju. Autorka, uostalom, nijednog ~aska nije zauzimala stav hladnog akademskog analiti~ara, ona je nesuzdr`ano pristrasna kada opisuje
sada{njicu i kada predskazuje budu}nost polaze}i od pretpostavke
da }e biti produ`ena dosada{nja
nekontrolisana ekspanzija: potro{nje hemikalija u poljoprivredi.
Njene vizije tada postaju apokalipti~ne: "^udovi{ni veo pare nadvija se nad Zemlju, ljudi su obolijevali, biljke venule, `ivotinje nestajale..." Kriti~ari su iskori{tavali
priliku da prigovaraju nedovoljnoj fundiranosti "Nijemog prolje}a", predbacuju pretjeranosti i suvi{no mra~an ton. Zamjeraju autorici da name}e atmosferu panike, da proizvodi razdra`ljive zaklju~ke. Pristalice gospo|e Carson
ovako repliciraju njenim kriti~arima: "Mi ne sumnjamo da su neke
tvrdnje miss Carson sporne, poglavito zato {to niko uistinu ne zna sve
~injenice. Izgleda, me|utim, da
kriti~ari nisu doku~ili cilj njene
knjige. Ono {to je ona `eljela i postigla bilo je - izvu}i Amerikance iz
njihove pasivnosti prema prijetnjama od nekontrolisane primjene pesticida." Neporeciva objektivnost Rachel Carson le`i u njenom stavu da se premalo zna o
opasnostima {to proisti~u iz na{eg
rukovanja prirodom i to je jedan od
osnovnih uzroka fenomena ekolo{ke krize. Da bismo uspje{no izbjegavali zamke razaranja na{e vlastite `ivotne okoline, moramo se
u~iti da ove zamke raspoznajemo
i tim znanjem mora raspolagati {to
ve}i broj ljudi. "Nijemo prolje}e" je
od glave do pete u slu`bi ekolo{kog
osvje{}ivanja i obrazovanja. Sugestivni stil Rachel Carson jedan je od
specifi~nih razloga iznenadno dubokog odziva s kojim je ameri~ko
dru{tvo do~ekalo njenu knjigu. A
taj odziv, reklo bi se, obilje`ava
definitivan proboj ekolo{ke problematike me|u prioritetne preokupacije savremenog ~ovje~anstva.
Rachel Carson svakako zaslu`uje mjesto u historiji: ma koji
pojedina~ni doga|aj u svjetskoj
hronologiji kulturnih i nau~nih
zbivanja te{ko se mo`e porediti sa "Nijemim prolje}em" po
doprinosu bu|enju i propagaciji svijesti o sudbonosnom zna~aju ~ovjekovih postupaka prema prirodi.
Ameri~ko bilo
(Sa{a Skenderija, "Rt dobre nade", Centar za kulturu i
obrazovanje, Te{anj, 2011)
Jasmin Agi}
ini se da je poetiku Sa{e
Sken de r ije po naj vi {e
odredila njegova `ivotna situacija. Od kada je
dosegao dob u kojoj ~ovjek po~inje nazirati duhovnu zrelost Sa{a Skenderija luta svijetom bacan neumoljivim udarcima sudbine
od jednog grada, u kome se nije stigao skrasiti, do drugog. ^im bi
po~eo pu{tati korijenje
i privikavati se na ram
jednog pejza`a morao
je napu{tati sve i odlaziti u nepoznato tra`e}i iznova mjesto na kojem }e bi ti po tpu no
svoj.
Su dbi nu lu ta ju }eg
pjesnika, prokletog da
nikada ne na|e dom,
Skenderija je stoi~ki prihvatao trude}i se svojski
da svaku stanicu svoga
pu to va nja do bro zapamti svjestan da }e jednog dana od tih komadi}a uspomena ispisivati svoju pjesni~ku
autobiografiju. I zaista,
u njegovoj poeziji nema
ni~ega osim vlastitog iskustva i jedne pomalo smirene kontemplacije nad vlastitim `ivotom i bivanjem koje je bilo uzbudljivo i sumorno, rastrgano u potrazi za ne~im novim i `eljom da se negdje
bude i ne~emu pripada.
^
Ameri~ko iskustvo
"Rt dobre nade" knjiga je ameri~kog iskustva. Ne samo zbog
o~igledne ~injenice da posljednje desetlje}e Sa{a Skenderija `ivi u SAD-u, ve} prije {to je to poezija iznikla iz `ivotnog i poetskog
iskustva Amerike i njene pjesni~ke tradicije u kojoj je anonimni
pjesnik stradalnik izgleda napokon na{ao duhovni smiraj. Ta daleka Amerika sa svojim besmislenim, bezli~nim i bezimenim
~udima postala je pjesnikov duhovni dom, stanica na kojoj se
najdu`e zadr`ao u svom krivudavom `ivotnom putovanju.
I kako ka`e jedna afri~ka narodna poslovica da se "savana najbolje osjeti kada se popne na planinu" tako i Skenderija kao stranac nasukan na hrid ameri~kog
`ivota najpreciznije detektira ono
njemu toliko o~igledno, a ro|enim Amerikancima toliko neuhvatljivo i neshvatljivo. Ono {to
njima uvijek nekako misteriozno
izmi~e Skenderiji se otkriva kao
najo~iglednije. A to je `ivot Amerike sam.
Kakvo je to mjesto Amerika u
poeziji Sa{e Skenderije. Prije sve-
ga mjesto podrazumjevanog blagostanja u kome se nave}e drame
vode oko potpuno bezna~ajnih
stvari. Svijet u kome je stvarnost
postala televizijski simulakrum
- bezbroj jednostavnih simboli~kih slika koje od prekomjerne
upotrebe gotovo da vi{e i nema-
{lost beskorisno i kontraproduktivno a lament nad izgubljenim
besmislen. Jo{ kada je ta pro{lost
i fizi~ki na drugome mjestu, kada
su dragi predjeli i draga lica daleko izvan vidokruga onda mo`e biti samo smrtonosno pogubna.
Sa{a Skenderija je, izme|u ostalog, pjesnik ljubavne lirike. To je poezija uspavanog ritma u kojoj nema
mjesta za mladala~ke strasti i formalnu patetiku.
Skenderija pjeva o ljubavi kakva jeste, o ljubavi
mu{karca i `ene o njenoj
tjelesnosti, bestijalnosti,
neophodnosti. To je poezija mirnih poslijepodneva i dugog lje{karenja, to
je ljubav ljudi iscrpljenih
od mukotrpnog rada mirna, spokojna i opu{taju}a. Ali, isto tako to je
bezli~na i potro{na ljubav pretvorena u seksualnu mehaniku svedena samo na puki orgijski ~in
vrijedna koliko i svaka
druga bezbroj puta ponovljena stvar.
Terapeutsko pisanje
ju nikakvog zna~enja. Gubitak
smisla tema je Skenderijine poezije u jednakoj mjeri u kojoj je i
kod drugih velikih ameri~kih pjesnika osjetljivih na sitnice a oguglalih na krupne stvari.
Sudbina je svih ameri~kih pjesnika da se pred galopiraju}om
navalom velikih stvari i velikih doga|aja povla~e u svijet intime
uzaludno poku{avaju}i doprijeti do smisla ~eprkanjem po malim
stvarima odavno li{enim svakoga
zna~enja. I Skenderija kao slavni
prethodnici njegove nove domovine nakon svih `ivotnih i historijskih lomova nastoji smisao prona}i u `ivotnoj svakodnevnici
uporno se opiru}i povijesti koja
od individue ~ini djeli}, a od ~ovjeka puki broj.
^ak i kad je potpuno nezanimljiva i nedramati~na kada u njoj
nema ni trunke tragi~nosti sudbina ~ovjeka je vrijedna da bude
predstavljena. Kada se na|e u situaciji potpune otu|enosti od
drugih pjesnika ne preostaje ni{ta drugo nego da pjeva o samome sebi grade}i od mrvica svoga
privatnoga mikrokosmosa svijet
veli~anstven i sna`an.
Otu|enje je velika tema Skenderijine poezije. Biti sam je njegovo iskustvo, o kome pjeva jednima melankoli~nim ali samozadovoljnim glasom svjestan valjda da od ovog `ivota ne}e dobiti vi{e. Svjestan, isto tako, kako je
beskona~no zagledanje u pro-
Koriste}i se slobodno
pje sni ~kim for ma ma,
stvaraju}i ponekad i poetske kola`e umetanjem stihova drugih
pjesnika u svoje pjesme, Skenderija pokazuje prirodnu sklonost
ameri~kom na~inu poimanja poezije. Pjesma mora biti neposredan refleks opa`aja, reakcija
na doga|aj, nepatvorena bilje{ka
iskustva, jer ona je sredstvo da se
ka`e ono najbitnije iz ljudskog `ivota. Taj slobodan tok misli ~esto kod ~itaoca stvara utisak kako
je rije~ o terapeutskom pisanju u
kome se jezik koristi samo kao
nu`ni posrednik. Formalnosti
lirskog `anra ameri~ki pjesnici su
skoro pa oduvijek smatrali samo
izra`ajnim teretom uvjereni kako nikakva knji`evna forma ne
smije i ne treba da stoji izme|u
njih i njihovih ~italaca. I poezija
iz zbirke "Rt dobre nade" je takva
- neposredna, iskrena i `iva. To je
poezija koja se trudi da uhvati bilo ameri~kog `ivota kakav jeste a
ne onakvog kakav znamo posredstvom vizuelnih izra`ajnih
medija.
Sa{a Skenderija u savremenu
bosanskohercegova~ku poeziju
unosi da{ag ne~eg dalekog i nepoznatog. Za razliku od mnogih
na{ih pjesnika koji iskustvo bosanskog `ivljenja nastoje prikazati opona{aju}i formalno i stilski
velikane savremene ameri~ke poezije, Skenderija iskustvo ameri~kog `ivljenja prikazuje na njemu
najprimjereniji na~in - kroz unikatan duh ameri~ke poezije.